Svjesnost prožima čitavo tijelo. Ako se uštipnemo, osjetit ćemo bol. Svatko je svjestan užitaka i patnji vlastitog tijela. Svjesnost je izravan dokaz postojanja duhovne duše. Materijalno tijelo bez duše je mrtvo i ne postoji materijalna metoda pomoću koje možemo proizvesti svjesnost. Svjesnost je ograničena samo na jedno tijelo. Stoga je svako tijelo posebno utjelovljenje individualne duše.

Ponekad ne možemo vidjeti sunce na nebu koje je prekriveno oblacima, ali je svjetlost sunca tu i mi smo uvjereni da je dan. Čim se malo sunčeve svjetlosti pojavi rano ujutro na nebu, možemo zaključiti da je prisutno sunce. Slično tome, budući da je u svim tijelima prisutna svjesnost - i ljudskim i životinjskim - možemo zaključiti da je prisutna duša. Kao što sunce s jednog mjesta osvjetljava čitav svemir, mali dijelić duha koji se nalazi u srcu osvjetljava tijelo. Iako se duhovna duša nalazi u tijelu, duša je uvijek odvojena od tijela, ne podliježe utjecaju materije. Duša se ne može isušiti zrakom ili toplinom, spaliti vatrom ili isjeći nožem.

PRAVILNA UPOTREBA NEOVISNOSTI

Živa su bića vječno odvojeni djelići Svevišnjega Gospodina. Kao sičušni djelići i čestice, imaju u sičušnoj mjeri iste odlike kao i On. Svako živo biće, kao individualna duša, ima vlastitu osobitost i malu slobodnu volju. Zloupotrebom neovisnosti postaje uvjetovana duša, a pravilnom se upotrebom slobodne volje oslobađa. Nakon oslobođenja duša i dalje ostaje individua i živi u vječnom znanju i blaženstvu u društvu Svevišnje Božanske Osobe.